Tag Archives: umetnicko klizanje

Umetničko klizanje najlepši zimski sport

Umetničko klizanje najlepši zimski sport

Umetničko klizanje je jedan od najlepših zimskih sportova u kome učestvuju kako individualci, tako i parovi ili grupe ljudi . Uz muziku, na ledu oni zvode skokove, piruete, i ostale poteze. Klizači se takmiče u više nivoa, od početnika do profesionalca, na nacionalnim i internacionalnim takmičenjima.

Istorija umetničkog klizanja

Istorija klizanja seže daleko u prošlost, ali je umetničko klizanje nastalo tek sredinom 19 veka. Englez Robert Jones, je bio prvi poznati klizač u umetničkom klizanju. Ipak formu klizanja i stil izmislio je američki klizač Jackson Haines (koji se smatra ocem umetničkog klizanja) predstavio svoje slobodne i zadivljujuće tehnike sredinom 1860-ih.

Međunarodna klizačka organizacija

Međunarodna klizačka organizacija je osnovana 1892. Prvo evropsko prvenstvo,tada samo za muškarce, je održano 1891 a prvo Svetsko prvenstvo, takođe tada samo za muškarce je održana 1896 godine gde je pobedio Gilbert Fuchs. 1902, jedna žena, Madge Syers, ušla je u takmičenje po prvi put, gde je završila kao drugolasirana učesnica. ISU je odmah posle toga zabranio ženama takmičenje protiv muškaraca, ali je zato osnovao odvojeno takmičenje specijalno za dame, godine 1906. Sportska disciplina je prvi put uvedena 1908 na Svetskom prvenstvu, gde su prvu pobedu odneli Anna Hübler & Heinrich Burger. Prva olimpijada sa umetničkim klizanjem kao standardnom disciplinom održala se iste godine 1908.

Oprema

Klizaljke umetničkih klizačana vrhu imaju takozvane “zubce toe picks ili “toe rakes” koji omogućavaju skokove i određene figure. Oštrica klizaljki je oko 4mm tanka i najvažnija u čitavom sportu. Ona je oštra kao žilet da bi mogao da seče led i od nje zavisi čitav ishod takmičenja. Klizaljke umetničkih klizača su negde oko inč manje tj niže od ostalih klizača u drugim disciplinama, da bi mogli više da kontrolišu rad nogu i da bi imali više kontrole u izvođenju drugih figura.

Ostala oprema koju klizači koriste uključuje i uloške koje štite klizača od padova, ublažavajući mu pad, i bol, naročito kad uči novi skok. Još jedan deo opreme je i štitnik za klizaljke, koji se stavlja na oštricu kad klizaš želi da prošeta (npr. do podijuma) kada nije na ledu.

Odeća za klizanje obuhvata haljinu i suknju za žene. Za vežbu, klizači oba pola koriste gamašne ili tanke fleksibilne pantalone.

Skokovi u umetničkom klizanju

Skokovi u umetničkom klizanju

U umetničkom klizanju postoji mnogo vrsta skolova a publika ih indetifikuje po tome što je neophodno da se klizač odbaci od leda i rotira u vazduhu. Klizač u toku izvođenja treba da skoči odrazujući se što više od leda, a onda se munjevitorotira u vazduhu, da bi na kraju što je najviše moguće pravilnije spustio na zemlju.

Dosta klizača se rotira u smeru kazaljke na satu pre skoka, mada i jedan ali mali deo klizača sa podjednakom uspešnošću mogu da skoće rotirajući se pre njega u oba pravca.

Vrste skokova

U klizanju postoji šest glavnih vrtsa skokova koji se dele na dve kategorije. Pre svega imamo kategoriju koja pocinje skokom pomoću vrha oštrice i njegovog ravnog dela. Poređani od najlakšeg ka najzežem to su “toe loop”, zatim “flip” i najteži za izvođenje “lutz”

Skokovi koji se rade uz pomoć ravnog dela oštrice na klizaljki jesu Salchow, zatim Loop i Axel.

Dakle prilikom svakog skoka klizač napravi u vazduhu i doređeni broj rotacija, Bod kojih zavisi da li će skok biti pojedinačan, dvostruki, trostruki, ili čak čevorostruki. Većina elitnih muških klizača izvodi trostruke i četvorostruke kao svoje osnovne skokove dok elitne klizačice izvode sve trostruke osim aksela koji je obično samo dupli. Samo jako spretne klizačice mogu uspešno da izvedu trostruki aksel u takmičenju.

Jedna varijacija, poznata i kao Tano, je i više nego komplikovaniji od običnog skoka, zato što klizač drži jednu ruku podignutu visoko iznad glave dok izvodi skok. Ime je dodeljeno po klizaču Brian Boitano, koji je napravio trostruki lutz sa jednom podignutom rukom i tako ostao upamćen.

Postoji određeni broj skokova koje se izvode samo kao pojedinačan skok ali su zato tipični za kombinovanje i vidno pozitivno poboljšavaju određeni program dok prave uvod za sekvencu koraka.

Da bi skok bio što uspešniji i bolji, često se koristi u kombinaciji. Da bi se serija skokova kogla nazvati kombinacijom svaki skok mora da se natsvi istog trenutka posle predhodnog, ne sme obuhvatati ni korake, ni okrete, čak ni promenu uglova između skokova.

(Ana Stankovic)